Promjena se vidi kada se žena prestane pitati “šta će drugi reći?” i počne se pitati “šta ja zaista želim?”
Sijede vlasi dugo su se posmatrale kao nešto što treba sakriti, posebno kod žena.
Ipak, sve više žena odlučuje prihvatiti prirodan izgled i prestati farbati kosu. Iako se na prvi pogled čini kao isključivo estetska odluka, ona često govori i o samopouzdanju, prihvatanju sebe i oslobađanju od društvenih očekivanja.
Odluka da žena prestane farbati kosu na prvi pogled može djelovati kao sasvim obična promjena izgleda, ali iza nje često stoji mnogo više od želje da se uštede vrijeme ili novac. Kada žena odluči pustiti sijede vlasi da postanu dio njenog izgleda, ona može pokazati drugačiji odnos prema sebi, starenju, vlastitom identitetu i očekivanjima okoline. Naravno, ne postoji jedno objašnjenje koje vrijedi za svaku ženu, ali psihološka tumačenja ovakve odluke često ukazuju na nekoliko zanimljivih osobina.
Sijede vlasi ne utječu na njihovo samopouzdanje
Takva odluka može biti i izraz unutrašnjeg samopouzdanja. Kada nečije zadovoljstvo sobom manje zavisi od tuđih komentara i odobravanja, izgled postaje lični izbor, a ne način da se ispune očekivanja drugih. To ne znači da žena kojoj je važno farbati kosu ima manje samopouzdanja. Naprotiv, i farbana i prirodna kosa mogu biti potpuno ravnopravni načini da žena izrazi sebe.
Za neke žene prestanak farbanja predstavlja svojevrsno oslobađanje. Godinama su možda svakog mjeseca odlazile kod frizera, pratile koliko je izrastak vidljiv i razmišljale kako će drugi reagovati kada primijete sijede vlasi. Kada odluče prestati, taj dio svakodnevne brige jednostavno nestaje. Odjednom više nema potrebe skrivati izrastak niti obnavljati boju čim se pojave prve sijede vlasi.
Psihologinja Vivian Diller, koja se bavila psihološkim aspektima promjena izgleda povezanih s godinama, ukazuje na to da prihvatanje sijedih vlasi može biti povezano s većom otpornošću na društvenu kritiku i snažnom potrebom za autentičnošću.
Upravo zato žena sa sijedom kosom ponekad ostavlja utisak posebne smirenosti. Ne zato što je prestala voditi računa o sebi, već zato što je možda prestala osjećati da mora neprestano dokazivati koliko je mlada, lijepa ili njegovana. Sijede vlasi tada nisu odustajanje od ljepote, već drugačiji pogled na nju.
Mnoge žene tek tada počnu još više voditi računa o kosi. Biraju odgovarajući oblik frizure, njeguju kosu, koriste proizvode koji joj daju sjaj te pažljivo biraju odjeću i detalje koji im odgovaraju. Razlika je u tome što više ne pokušavaju promijeniti jednu karakteristiku svog izgleda samo zato što se od njih očekuje da je sakriju.
Ipak, važno je naglasiti da prestanak farbanja sam po sebi nije dokaz psihološke snage, samopouzdanja ili zrelosti. Neke žene vole svoju prirodnu kosu, dok se druge osjećaju ljepše s određenom bojom i uživaju u promjenama. Obje odluke mogu biti izraz lične slobode, piše Sensa.
Možda je zato najljepša poruka cijele priče jednostavna: posebna nije žena koja ima sijede vlasi niti ona koja ih farba. Posebna je ona koja svoj izgled bira zbog sebe, a ne zato što osjeća da se mora uklopiti u tuđu predstavu o tome kako žena treba izgledati.
Jer kada se žena prestane pitati “šta će drugi reći?” i počne se pitati “šta ja zaista želim?”, promjena se često ne vidi samo u kosi. Vidi se u načinu na koji hoda, govori, bira i posmatra samu sebe.
Izvor: tuzlanski.ba
