Iako miran temperament može donijeti brojne prednosti, psiholozi upozoravaju da odrastanje uz pohvale zbog toga što smo uvijek bili dobri može ostaviti trag.
Djeca koja ne prave probleme, rijetko se bune i uvijek nastoje ispuniti očekivanja odraslih često se smatraju uzorom lijepog ponašanja.
Roditelji i nastavnici takvu djecu opisuju kao mirnu, poslušnu i jednostavnu za odgajanje, ne sluteći da iza takvog ponašanja ponekad mogu stajati potisnute emocije i potreba za prihvatanjem.
Iako miran temperament može donijeti brojne prednosti, psiholozi upozoravaju da odrastanje uz pohvale zbog toga što smo uvijek bili dobri može ostaviti trag i u odrasloj dobi. Osobe koje su kao djeca naučile da ne opterećuju druge vlastitim problemima mogu kasnije imati poteškoće s izražavanjem osjećaja, postavljanjem granica i zauzimanjem za sebe.
Klinička psihologinja dr. Emma Basch objašnjava da se djeca koja se opisuju kao “djeca s kojom je lako” uglavnom odlikuju prijatnim temperamentom i ponašanjem koje odrasli doživljavaju kao poslušno i prilagodljivo. Međutim, važno je razlikovati dijete koje je prirodno mirno od djeteta koje je naučilo potiskivati vlastite potrebe kako bi udovoljilo drugima, piše Parade.
Christopher A. Kearney, profesor psihologije na Univerzitetu Nevada u Las Vegasu, navodi da djeca mirnijeg temperamenta često lakše uspostavljaju rutinu spavanja i hranjenja, dobro se prilagođavaju novim okolnostima i emocije izražavaju na blag način. Takve osobine mogu doprinijeti kvalitetnijim odnosima i boljem snalaženju u različitim životnim situacijama.
Ipak, ako dijete često dobija pohvale zato što ne traži mnogo pažnje, ne proturječi odraslima i ne pokazuje ljutnju, može početi vjerovati da je njegova vrijednost povezana s tim koliko je drugima jednostavno s njim. S vremenom takvo uvjerenje može postati obrazac ponašanja koji se nastavlja i u odrasloj dobi.
Sedam osobina koje mogu imati odrasli koji su u djetinjstvu bili dobro dijete
1. Teško prepoznaju i izražavaju vlastite potrebe
Osobe koje su u djetinjstvu hvaljene zbog svoje poslušnosti mogu imati poteškoća s prepoznavanjem onoga što im je potrebno ili s traženjem pomoći. Naviknute su da ne stvaraju dodatne obaveze drugima, zbog čega vlastite želje i potrebe često stavljaju na posljednje mjesto.
2. Lakše ostvaruju dobre odnose s drugima
Mirniji temperament može biti prednost u međuljudskim odnosima. Takve osobe često se dobro prilagođavaju različitim ljudima, lakše sarađuju s kolegama i mogu graditi stabilne odnose s partnerima. Ipak, kvalitetan odnos podrazumijeva i mogućnost da otvoreno govore o vlastitim osjećajima i potrebama.
3. Izbjegavaju sukobe čak i kada su povrijeđeni
Ako su kao djeca naučili da ljutnja i neslaganje izazivaju nezadovoljstvo odraslih, u kasnijim godinama mogu izbjegavati sukobe po svaku cijenu. Umjesto da kažu šta im smeta, radije prešućuju problem kako ne bi narušili odnose s drugim ljudima.
4. Stalno nastoje udovoljiti drugima
Potreba da budu prihvaćeni i pohvaljeni može se nastaviti i u odrasloj dobi. Takve osobe često se trude svima izaći u susret, teško odbijaju zahtjeve i osjećaju krivicu kada nekoga razočaraju. Njihovo samopouzdanje može zavisiti od toga koliko ih drugi odobravaju i cijene.
5. Potiskuju negativne emocije
Djeca koja su navikla pokazivati samo svoju mirnu i poslušnu stranu mogu odrasti u osobe koje teško govore o tuzi, ljutnji, razočaranju ili strahu. Umjesto da se suoče s tim osjećajima, pokušavaju ih sakriti ili umanjiti kako ne bi opteretila ljude oko sebe.
6. Razvijaju perfekcionizam
Kada se poslušnost i besprijekorno ponašanje stalno nagrađuju, dijete može steći utisak da greške nisu prihvatljive. U odrasloj dobi to se može odraziti kroz pretjeranu samokritičnost, strah od neuspjeha i potrebu da sve bude urađeno savršeno.
7. Imaju bolju kontrolu nad emocijama i veću prilagodljivost
Mirniji temperament može imati i pozitivne posljedice. Prema dr. Kearneyju, osobe koje se lakše prilagođavaju mogu imati bolje razvijenu emocionalnu regulaciju, veću otpornost na stres, više samoprihvatanja i veće zadovoljstvo životom. Ipak, sposobnost upravljanja emocijama ne znači da ih treba potiskivati ili skrivati.
Kako prekinuti obrasce koji nam više ne koriste?
Ako prepoznajete neke od ovih osobina kod sebe, to ne znači da je vaše djetinjstvo nužno bilo teško niti da je miran temperament nešto loše. Važno je razumjeti razliku između prirodne prilagodljivosti i ponašanja koje proizlazi iz straha da ćemo druge razočarati.
Dr. Basch ističe da prvi korak podrazumijeva razumijevanje porijekla vlastitih uvjerenja i ponašanja. U tome može pomoći učenje prepoznavanja emocija, otvorenije izražavanje potreba i postavljanje zdravih granica u odnosima s drugim ljudima.
Ako su obrasci iz djetinjstva duboko ukorijenjeni i otežavaju svakodnevni život, razgovor sa stručnjakom za mentalno zdravlje može biti koristan način da ih bolje razumijemo i postepeno mijenjamo.
S druge strane, ako je miran temperament donio više koristi nego poteškoća, nema razloga da ga mijenjamo samo zato što smo u djetinjstvu bili poznati kao dobro dijete. Kako naglašava dr. Kearney, najvažnije je naučiti zauzeti se za sebe kada drugi zanemaruju naše potrebe.
Biti dobro dijete ne bi trebalo značiti odrastati u osobu koja uvijek šuti, sve razumije i nikada ništa ne traži. Zdravi odnosi podrazumijevaju prostor i za vlastite želje, neslaganja i emocije.
Izvor: tuzlanski.ba
