Veterinari ističu nekoliko načina na koje vlasnici mogu unaprijediti svakodnevne šetnje.
Većini pasa šetnja je jedan od najdražih dijelova dana, ali njihove potrebe za kretanjem razlikuju se ovisno o dobi, veličini, pasmini i zdravstvenom stanju.
Aktivnosti je potrebno prilagoditi i temperamentu psa te njegovim interesima. Veterinari su objasnili koliko je često psima zaista potrebna šetnja, piše Daily Paws.
Zašto je šetnja važna?
Šetnja donosi brojne koristi i psima i njihovim vlasnicima.
“Barem jedan izlazak ili fizička aktivnost svakog dana pomoći će psu da ostane u formi i pružiti mu priliku da istražuje svijet”, kaže dr. Carly Loyer iz tima za bihevioralne nauke organizacije ASPCA. Ona ističe da šetnje pomažu u održavanju zdrave tjelesne težine, zdravlja zglobova i pravilne probave.
Međutim, šetnja je mnogo više od obavljanja nužde i fizičke aktivnosti. Ona je važna i za mentalnu stimulaciju psa jer mu omogućava da njušenjem i posmatranjem istražuje okolinu, čak i kada se kreće poznatom ulicom.
“Mozak vašeg psa bit će aktivniji ako mijenjate rute i, kad god je to moguće, posjećujete nova mjesta. Tako će pas upoznavati nove mirise i prizore”, objašnjava Loyer.
To vrijedi i za pse koji imaju pristup dvorištu.
“Većina pasa ne igra se sama. Vaš ljubimac vjerovatno neće dobiti dovoljno fizičke ili mentalne stimulacije ako mu je jedini izlazak boravak na travnjaku.”
Čak i kratka šetnja po naselju može značajno doprinijeti fizičkom i mentalnom zdravlju psa.
Koliko često treba šetati psa?
“Psi su, baš kao i ljudi, zdraviji uz redovnu kardiovaskularnu aktivnost”, kaže veterinarka Sarah Machell iz organizacije Vetsuter.
Prema njenim riječima, većini odraslih pasa potrebno je između 30 minuta i dva sata fizičke aktivnosti dnevno. Ipak, tačno trajanje zavisi od više faktora, uključujući dob, pasminu, veličinu i opće zdravstveno stanje psa. Prije svake šetnje potrebno je uzeti u obzir nekoliko faktora, a za konkretne nedoumice najbolje je posavjetovati se s veterinarom.
Dob psa
Kod štenaca je važno uspostaviti rutinu šetnje i kretanja jer se tako razvija pozitivna emocionalna povezanost s vlasnikom.
“Kako budu rasli i postajali izdržljiviji, možete postepeno produžavati šetnje”, savjetuje Machell.
Učenje hodanja na povocu i dosljedna rutina koriste i psu i vlasniku. Machell napominje da psi u “tinejdžerskoj” dobi, između trećeg i devetog mjeseca života, često imaju mnogo energije. Neki vlasnici pokušavaju je potrošiti predugim ili prenaglim šetnjama.
“Možete ih šetati duže ako imaju dovoljno snage i energije, ali pratite njihov tempo. Pas neće odjednom moći pretrčati deset kilometara bez pauze”, upozorava veterinarka.
Također savjetuje izbjegavanje napornih aktivnosti koje uključuju ponavljajuće pokrete, poput trčanja na duže staze, sve dok pas potpuno ne odraste. Takvo opterećenje u ranoj dobi može povećati rizik od problema sa zglobovima, uključujući displaziju kuka i lakta.
Kod starijih pasa važno je pažljivo pratiti njihove reakcije jer s godinama gube snagu i izdržljivost.
“Treba imati na umu da će njihova želja da vam udovolje biti velika pa mogu zanemariti signale koje im tijelo šalje”, kaže Machell. Starijim psima često više odgovaraju kraće, ali češće šetnje.
Veličina psa
Veličina je također važan faktor, posebno kod velikih pasmina koje imaju veći rizik od ortopedskih problema.
“Ovi psi imaju veće izglede za razvoj ortopedskih problema. Istraživanja su pokazala da prekomjerno vježbanje u ranoj dobi može povećati rizik od artritisa kasnije u životu”, objašnjava Machell.
S druge strane, ne treba pretpostaviti da malim psima trebaju samo kratke šetnje.
“To jednostavno nije tačno. Možda se brže umore, ali često mogu preći istu udaljenost kao i veliki psi. Oni samo naprave tri puta više koraka, pa ih takva aktivnost može umoriti više nego psa velike pasmine”, navodi veterinarka.
Opće zdravstveno stanje
Određena zdravstvena stanja mogu otežati duge ili brze šetnje. Među njima su paraliza grkljana, koja sužava disajne puteve, srčane bolesti i brahicefalični sindrom, karakterističan za pasmine s kratkom njuškom i ravnim licem, poput buldoga i boksera.
Važno je obratiti pažnju i na vremenske uslove. Ekstremno visoke ili niske temperature mogu uzrokovati toplinsku iscrpljenost, toplotni udar, hipotermiju ili ozebline. Zbog toga trajanje i intenzitet šetnje treba prilagoditi zdravstvenom stanju psa i vremenskim prilikama.
Da li je važno živi li pas u stanu ili kući?
Potreba psa za kretanjem ne zavisi prvenstveno od toga živi li u stanu ili kući, već od toga koliko mu se aktivnosti svakodnevno omogućava.
“Vlasnici pasa koji žive u manjim stanovima ili urbanim sredinama mogu potražiti druge načine da zadovolje potrebe svojih ljubimaca za kretanjem, naprimjer češćim odlascima u parkove, dužim šetnjama ili igrom na otvorenom”, kaže Machell.
Vlasnici koji žive u kućama s dvorištem mogu psima omogućiti više slobode za istraživanje i igru na otvorenom. Ipak, samo dvorište nije zamjena za šetnje i aktivnosti koje psu pružaju mentalnu stimulaciju.
U manjim stambenim prostorima potrebno je nešto više planiranja i kreativnosti kako bi pas dobio dovoljno kretanja i prilika za istraživanje.
Kako šetnje učiniti sigurnijim i zanimljivijim?
Veterinari ističu nekoliko načina na koje vlasnici mogu unaprijediti svakodnevne šetnje i učiniti ih korisnijim za svoje ljubimce.
Povremeno promijenite rutu
Promjena rute dobra je ideja i za psa i za vlasnika. Psu će posebno prijati novi mirisi i prizori koje može istraživati ako povremeno skrenete s uobičajenog puta.
Obratite pažnju na okolinu
Iako šetnja lako postane rutina, vlasnik bi cijelo vrijeme trebao biti svjestan onoga što se događa oko njega.
“Primamljivo je isključiti se ili obavljati telefonske pozive dok šetate psa, ali to nije uvijek sigurno”, upozorava Loyer.
Potrebno je pratiti okolinu i ne pretpostavljati da svaka osoba ili životinja koju sretnete želi kontakt s vašim psom.
Koristite pouzdanu opremu
Budući da psa treba šetati svakodnevno, odgovarajuća oprema važna je za sigurnost i udobnost. Svaki vlasnik trebao bi imati dobro prilagođenu ormu, čvrst povodac, udobnu obuću i dovoljno vrećica za pseći izmet.
Orma ili ogrlica trebaju odgovarati veličini psa, biti udobne i ne smiju biti oštećene. Širi materijal može bolje rasporediti pritisak, što je posebno važno kod većih i snažnijih pasa. Također je važno da pas nosi ogrlicu s identifikacijskom pločicom na kojoj su navedeni kontaktni podaci vlasnika.
“Mikročipiranje psa izuzetno je važno, ali dobro je da pas ima i vidljivu oznaku s brojem telefona vlasnika kako bi ga osoba koja ga pronađe mogla što prije vratiti kući”, ističe Loyer.
Prilagođavanjem rute, tempa i trajanja šetnje dobi, kondiciji i potrebama psa, vlasnici mu mogu omogućiti dovoljno fizičke aktivnosti, mentalne stimulacije i prilika za istraživanje okoline.
Izvor: tuzlanski.ba
