Ipak, nije važno samo šta pitate nego i kako reagujete na odgovor.
Početak septembra i nove školske godine, osim novih obaveza za školarce, donosi i jednu brigu više za roditelje. Svaki roditelj želi biti uz svoje dijete i pomoći mu da što lakše prođe kroz prve dane navikavanja na novi ritam, obaveze i sve ono što škola donosi.
Kad dijete dođe iz škole, roditelji najčešće prvo pitaju ono najjednostavnije: “Kako je bilo u školi?”. Iako je to sasvim normalno pitanje, odgovor često bude kratak i završi se na “dobro” ili “ništa posebno”. Ako želite saznati nešto više o tome kako je djetetu zaista prošao dan, dovoljno je ponekad samo malo drugačije postaviti pitanje.
Stručnjaci savjetuju pitanja otvorenog tipa jer djetetu daju prostor da samo odluči šta želi ispričati, a roditeljima mogu pomoći da bolje razumiju njegove doživljaje, odnose s vršnjacima i eventualne brige, piše Index.hr.
Pet pitanja koja vrijedi postaviti nakon škole
1. Šta ti je danas bilo najbolje?
Ovim pitanjem dijete se podsjeća na lijepe trenutke iz dana, a roditelj može saznati šta mu pričinjava zadovoljstvo i šta mu je važno.
2. S kim si danas proveo najviše vremena?
Pitanje može pomoći roditeljima da bolje upoznaju djetetovo društvo i primijete kako se ono osjeća u odnosima s vršnjacima.
3. Šta ti je danas bilo najteže?
Na ovaj način dijete dobija priliku da govori o situacijama koje su mu predstavljale problem, čak i kada samo od sebe o njima ne bi počelo pričati.
4. Je li se dogodilo nešto o čemu bi htio ili htjela pričati?
Ovo je jednostavan način da djetetu pokažete da ste spremni saslušati ga bez pritiska i da može podijeliti i ono što mu nije lako izgovoriti.
5. Šta bi volio ili voljela da si mogao ili mogla ponoviti ili uraditi drugačije?
Pitanje potiče dijete da razmisli o svom danu i postepeno razvija sposobnost da prepoznaje vlastite odluke, greške i ono što bi sljedeći put željelo promijeniti.
Ipak, nije važno samo šta pitate nego i kako reagujete na odgovor. Kada dijete podijeli nešto što ga muči, roditelji često instinktivno žele odmah ponuditi rješenje, ali mu ponekad više znači da osjeti kako ga neko zaista sluša i razumije. S druge strane, previše pitanja može imati suprotan efekat. Ako nakon svakog odgovora uslijedi novo pitanje, dijete bi razgovor moglo doživjeti kao ispitivanje. Zato nema potrebe svakog dana postaviti svih pet pitanja.
Nekoliko minuta koje ćete izdvojiti za razgovor možda djeluje kao sitnica u užurbanom danu, ali upravo kroz takve male trenutke dijete uči da je njegov glas važan. Kada zna da kod kuće ima prostor u kojem može govoriti bez straha od osude, veća je vjerovatnoća da će se roditeljima obratiti i onda kada mu bude potrebno nešto mnogo ozbiljnije.
Izvor: tuzlanski.ba
