Iako se kazaljke na satu ne kreću ništa brže nego ranije, naš doživljaj vremena zaista se može mijenjati s godinama.
Sigurno ste barem jednom imali osjećaj da su dani u djetinjstvu trajali mnogo duže nego danas. Ljetni raspust izgledao je kao čitava vječnost, do rođendana se činilo da treba proći beskrajno dugo, a jedna godina bila je ogroman period. Danas, međutim, mjeseci prolaze gotovo neprimjetno, a mnogi se pitaju kako je moguće da je godina koja je nekada djelovala tako dugo sada prošla za tren.
Iako se kazaljke na satu ne kreću ništa brže nego ranije, naš doživljaj vremena zaista se može mijenjati s godinama. Ljudi posebno često imaju osjećaj da su posljednje godine ili decenije života prošle brže nego raniji periodi.
Jedno od najpoznatijih objašnjenja povezuje taj osjećaj s činjenicom da svaka nova godina predstavlja sve manji dio našeg dotadašnjeg života.
Za dijete od pet godina, jedna godina predstavlja petinu cijelog života. Za osobu od 50 godina ista ta godina predstavlja tek mali dio svega što je već proživjela. Zbog toga se isti vremenski period ne doživljava na potpuno isti način u različitim životnim dobima.
Postoji, međutim, još jedno objašnjenje koje se često povezuje s načinom na koji funkcioniše naše pamćenje.
Djetinjstvo je puno novih iskustava
Kada smo mali, gotovo sve je novo. Prvi odlazak u školu, nova prijateljstva, putovanja, učenje vožnje bicikla, prvi izlasci, upoznavanje novih ljudi i bezbroj drugih iskustava ostavljaju snažne tragove u našem pamćenju.
Kako odrastamo, život za mnoge postaje predvidljiviji. Dani se često sastoje od sličnih obaveza, odlaska na posao ili fakultet, kućnih poslova i već poznatih rutina.
Upravo zbog toga se, kada se kasnije osvrnemo na određeni period, djetinjstvo može činiti mnogo dužim. U njemu je bilo više različitih i upečatljivih događaja koje možemo jasno izdvojiti iz sjećanja, dok se brojni slični dani iz odraslog života u našem pamćenju mogu spojiti u jednu cjelinu.
Zanimljivo je da se vrijeme može ponašati gotovo suprotno dok nešto upravo proživljavamo.
Kada čekamo u redu, gledamo na sat svakih nekoliko minuta ili sjedimo na sastanku koji nam je dosadan, nekoliko minuta može djelovati veoma dugo. S druge strane, kada smo potpuno zaokupljeni razgovorom, putovanjem, filmom ili nekom aktivnošću koja nas zanima, sati mogu proći gotovo neprimjetno.
Kada se kasnije osvrnemo na taj period, međutim, slika može biti drugačija.
Rutina može učiniti da mjeseci izgledaju kao jedan dan
Što je naš svakodnevni život sličniji iz dana u dan, to imamo manje novih događaja po kojima ćemo pamtiti određeni period.
Zamislite mjesec u kojem ste svaki dan radili gotovo iste stvari. Kada se završi, možda ćete imati osjećaj da je proletio. Sada zamislite mjesec ispunjen putovanjem, novim ljudima, nepoznatim mjestima i događajima koje nikada ranije niste doživjeli.
Kada se osvrnete na njega, vjerovatno ćete imati mnogo više pojedinačnih uspomena koje ga čine “većim” u vašem sjećanju.
Upravo zato psiholozi često ističu važnost novina i promjena kada govore o subjektivnom doživljaju vremena. Nova iskustva privlače pažnju i stvaraju upečatljivije uspomene, dok se rutinski događaji lakše grupišu zajedno.
Postoji li način da usporimo vrijeme?
Naravno, ne možemo zaustaviti sat niti zaista produžiti dan. Ali možemo utjecati na to koliko ćemo ga sadržajno doživjeti.
Uvođenje novih aktivnosti, učenje nečega što ranije nismo znali, posjećivanje novih mjesta, upoznavanje ljudi i povremeno mijenjanje svakodnevne rutine mogu stvoriti više upečatljivih trenutaka koje ćemo kasnije pamtiti.
To ne znači da je svaki trenutak potrebno pretvoriti u avanturu. Ponekad je dovoljno napraviti nešto drugačije od uobičajenog. Dovoljno je otići drugim putem, naučiti novi recept, započeti hobi ili jednostavno provesti dan na mjestu na kojem ranije nismo bili.
Iako mladost nije trajna, osjećaj ispunjenosti ne mora biti vezan samo za mlade godine. Prolazak vremena ne trebamo posmatrati isključivo kao godine koje se nižu već svakodnevnicu trebamo prihvatiti kao priliku za svjesno stvaranje trenutaka kojih ćemo se jednog dana vrlo rado vraćati.
Izvor: tuzlanski.ba
