Taj kratki i ponekad zbunjujući osjećaj poznat je kao déjà vu, francuski izraz koji doslovno znači “već viđeno”.
Jeste li se ikada našli na mjestu na kojem nikada ranije niste bili, a ipak vas je preplavio neobičan osjećaj da vam je sve poznato? Ili ste usred razgovora odjednom pomislili da ste iste riječi, isti pogled i gotovo identičan trenutak već jednom doživjeli?
Taj kratki i ponekad zbunjujući osjećaj poznat je kao déjà vu, francuski izraz koji doslovno znači “već viđeno”. Iako može djelovati gotovo nestvarno, pa čak podsjećati na scenu iz naučnofantastičnog filma, riječ je o relativno čestoj pojavi koju iskuse mnogi ljudi.
Naučnici još nemaju jedno, konačno objašnjenje zašto se déjà vu javlja, ali većina teorija povezuje ga s načinom na koji naš mozak obrađuje informacije, stvara uspomene i razlikuje ono što upravo doživljavamo od onoga što se već nalazi u našem pamćenju.
Ko češće doživljava déjà vu?
Iako se može dogoditi gotovo svakome, istraživanja sugeriraju da ga određene grupe ljudi doživljavaju češće. Među njima su osobe s višim nivoom obrazovanja, ljudi koji mnogo putuju i često mijenjaju okruženje, kao i oni koji dobro pamte snove, imaju živu maštu ili su skloniji introspekciji.
Jedno od mogućih objašnjenja jeste da ljudi izloženi većem broju različitih mjesta, situacija i iskustava imaju i više uspomena s kojima mozak može povezati neki novi prizor.
Déjà vu se kod većine ljudi javlja tek povremeno, najčešće nekoliko puta godišnje, i sam po sebi uglavnom nije razlog za zabrinutost.
Mala “greška” u moždanim krugovima?
Jedna od najpoznatijih teorija govori da se déjà vu može javiti zbog svojevrsnog kratkotrajnog nesporazuma između dijelova mozga zaduženih za obradu trenutnih događaja i onih povezanih s pamćenjem.
Prema toj ideji, nova informacija mogla bi na trenutak biti pogrešno označena kao uspomena. Rezultat je neobičan osjećaj da se prisjećamo nečega što se, zapravo, događa upravo sada.
Druga teorija govori o kašnjenju u obradi informacija. Informacija koju vidimo ili čujemo do mozga može stići različitim putevima, a ako jedan signal stigne tek djelić sekunde kasnije, mozak bi isti događaj mogao protumačiti kao dva odvojena iskustva. Kada obradi drugi signal, prvi mu se već može činiti kao nešto poznato.
Drugim riječima, moguće je da se ne “sjećamo” događaja iz daleke prošlosti, nego onoga što je mozak registrovao samo nekoliko trenutaka ranije.
Možda vas nešto podsjeća na zaboravljenu uspomenu
Drugo moguće objašnjenje krije se upravo u našem pamćenju.
Déjà vu nastaje kada se nađemo u situaciji koja na neki način podsjeća na nešto što smo ranije doživjeli, ali se tog konkretnog iskustva ne možemo svjesno prisjetiti.
Primjerice, raspored prostorije, način na koji svjetlost pada kroz prozor, nečiji glas, miris ili položaj predmeta mogu podsjećati na davno zaboravljenu situaciju. Ne možemo prepoznati odakle poznajemo taj prizor, ali mozak registruje sličnost.
Tada se javlja snažan osjećaj: “Ovo sam već doživio.”
Jedan događaj možemo “vidjeti” dva puta
Još jedna teorija poznata je kao razdvojena percepcija.
Zamislite da ulazite u prostoriju dok razgovarate s nekim ili gledate u telefon. Krajičkom oka registrujete prostor, ali mu ne posvetite pažnju. Nekoliko trenutaka kasnije podignete pogled i prostoriju prvi put svjesno i detaljno pogledate.
Mozak je, međutim, već zabilježio prvi, površni pogled.
Zbog toga vam drugi pogled može djelovati poznato, kao da ste tu već bili, iako su se obje percepcije dogodile u razmaku od svega nekoliko sekundi.
Umor i stres mogu imati ulogu
Déjà vu se kod nekih ljudi češće pojavljuje kada su iscrpljeni ili neispavani. Umoran mozak može imati više poteškoća u preciznoj obradi i razdvajanju novih informacija od postojećih uspomena.
Sličan utjecaj može imati i stres. U periodima pojačane napetosti način na koji obrađujemo okolinu i informacije može se promijeniti, zbog čega se ovakvi neobični trenuci mogu javljati češće.
Déjà vu se povezuje i s migrenama. Kod nekih osoba sklonih migrenama može se pojaviti tokom aure ili u vrijeme glavobolje.
Kada déjà vu više nije samo zanimljiva pojava?
Povremeni osjećaj da smo nešto već vidjeli ili doživjeli uglavnom je bezopasan. Međutim, postoji važna razlika između povremenog déjà vua i epizoda koje se ponavljaju vrlo često ili ih prate drugi simptomi.
Posebno je poznata povezanost između déjà vua i temporalne epilepsije. Kod nekih osoba fokalni napad može uključivati upravo snažan osjećaj da je trenutna situacija već doživljena, čak i bez karakterističnih tjelesnih trzaja koje ljudi obično povezuju s epileptičkim napadom.
Učestale epizode déjà vua mogu se pojavljivati i kod određenih neuroloških stanja, uključujući neke oblike demencije.
Zbog toga pažnju treba obratiti ako déjà vu postane izrazito čest, traje neuobičajeno dugo ili se uz njega javljaju zbunjenost, problemi s orijentacijom, promjene svijesti, gubitak svijesti, neuobičajene glavobolje, slabost, drhtanje ili simptomi koji mogu podsjećati na napad. U takvim situacijama preporučljivo je razgovarati s ljekarom.
Čudna igra našeg pamćenja
Uprkos brojnim istraživanjima, nauka još nema jedan odgovor koji bi objasnio svaki slučaj déjà vua. Moguće je čak da iza istog osjećaja kod različitih ljudi stoje različiti procesi.
Ono oko čega postoji mnogo više saglasnosti jeste da déjà vu ima snažnu vezu s pamćenjem i načinom na koji mozak obrađuje osjećaj poznatog.
Zato onaj kratki trenutak u kojem ste potpuno uvjereni da ste isti razgovor već vodili ili isti prizor nekada ranije vidjeli vjerovatno nije nikakav pogled u budućnost niti dokaz da se događaj zaista ponavlja.
Mnogo je vjerovatnije da vam je mozak, pokušavajući povezati sadašnjost s hiljadama pohranjenih fragmenata prošlosti, na nekoliko sekundi stvorio jedan od najneobičnijih osjećaja koje naše pamćenje može proizvesti.
Izvor: tuzlanski.ba
