Sjeme brojnih biljnih vrsta može godinama ostati uspavano ispod suhog pustinjskog tla.
Pustinja Atacama mjesto je poznato po brojnim ekstremima. Ima mumije hiljadama godina starije od egipatskih, najljepše noćno nebo, najveći teleskop na svijetu, a ekstremna je i njezina ljepota. Obožavaju je astronomi i ostali naučnici.
Obožavaju je ljubitelji prirode i pustolovi, oni gladni avanture, nevjerojatnih vidika i krajolika. Zovu je najsušom pustinjom na svijetu jer u nekim njezinim dijelovima nikada, odnosno od početka mjerenja, nije zabilježena ni kap kiše. Da kiša ponekad ne padne godinama tamo nije rijetkost, a istraživanja su pokazala da u njoj nije bilo značajnijih padavina ni u razdoblju od 16. pa sve do 20. stoljeća.
Ipak, nakon obilnijih zimskih padavina dijelovi pustinje mogu doživjeti spektakularni preokret. Upravo se to događa u okolini Copiapóa i drugim dijelovima čileanske regije Atacama, gdje su se pojavili prvi cvjetovi fenomena poznatog kao “cvjetajuća pustinja”.
Sjeme brojnih biljnih vrsta može godinama ostati uspavano ispod suhog pustinjskog tla. Kada se poklope dovoljna količina padavina, odgovarajuća temperatura i vlažnost, ono počinje klijati, a inače ogoljeni predjeli prekrivaju se cvjetovima različitih boja. U godinama s povoljnim uslovima može se pojaviti više od 200 autohtonih biljnih vrsta.
Ovogodišnjem cvjetanju prethodile su neuobičajeno obilne zimske padavine na sjeveru Čilea, koje se povezuju s jačanjem El Niña. Riječ je o prirodnom klimatskom fenomenu koji nastaje zagrijavanjem površinskih voda tropskog dijela Tihog okeana i može znatno promijeniti raspored padavina i temperature u različitim dijelovima svijeta. Cvjetanje se očekuje od septembra do novembra, a najintenzivnije bi moglo biti tokom oktobra. Iako prizor privlači veliki broj posjetilaca, stručnjaci upozoravaju da je riječ o izuzetno osjetljivom ekosistemu, zbog čega cvijeće ne treba brati niti napuštati označene staze i gaziti površine na kojima se nalaze biljke i uspavano sjeme.
Fenomen nije prisutan u cijeloj Atacami, već prvenstveno u dijelovima regije koji su dobili dovoljno kiše, uključujući područja oko Copiapóa, Vallenara, Bahíje Inglese i Nacionalnog parka Llanos de Challe.
Izvor: tuzlanski.ba
