Naprosto čovjeku dođe milo ovih dana. Mašine bruje, asfalt se puši, a lokalni političar sa stomakom iznad pojasa i osmijehom od uha do uha presijeca crvenu traku na spektakularnih 170 metara puta.
Piše Edis K.
I kakav asfalt! Tanak, gladak i svjež. Taman da izdrži prvu kišu, prve traktorske gume i, najvažnije, izbore.
Nemojmo biti nezahvalni. Ko još gleda debljinu podloge, kvalitet bitumena i odvodne kanale kad u pozadini svira harmonika, a iz šatora miriše jagnjetina? Kilometar asfalta, nekoliko tona pečenja, malo pive i narod zaboravi da mu djeca već godinama odlaze u Njemačku.
Kod nas asfalt odavno nije građevinski materijal. Asfalt je politički program. Ne povezuje sela, nego birače. Ne služi samo da se njime vozi, nego da se njime glasa.
A ako se poslije izbora asfalt raskopa da se polože cijevi koje su zaboravljene – nema veze. Bit će novi tender, nova mašina, nova crvena traka i, naravno, novi asfalt.
Jer izbori dolaze, a s njima i nova nada da će nam život krenuti nabolje.
Ako već ne može, neka barem put do propasti bude ravan.
Živjeli nam izbori. I još tanji asfalt!
Izvor: lukavacki.ba
