Tjelesna težina rezultat je brojnih procesa u organizmu.
Gotovo svako poznaje nekoga ko može jesti raznovrsno i u većim količinama, a da mu se tjelesna težina godinama gotovo ne mijenja. S druge strane, neki ljudi i uz pažljiv odabir hrane te redovnu fizičku aktivnost teže održavaju željenu težinu. Na te razlike mogu utjecati brojni biološki faktori i procesi u organizmu, a naučna istraživanja sve detaljnije proučavaju njihovu ulogu.
Potrošnja energije u mirovanju
Bazalni metabolizam označava energiju koju tijelo troši na osnovne funkcije poput disanja, rada srca i regulacije tjelesne temperature. Kod dvije osobe iste visine, težine i dobi, stopa bazalnog metabolizma može se razlikovati i do 30 posto.
U kalorijama, to znači da jedno tijelo može potrošiti 400 do 600 kalorija dnevno više od drugog, i to bez dodatnog kretanja. Na godišnjem nivou ta razlika može predstavljati značajnu razliku u ukupnoj potrošnji energije i djelimično objasniti zašto ista prehrana ne daje jednake rezultate kod svih.
Važnost nesvjesnog kretanja
Potrošnja energije kroz aktivnosti koje nisu planirano vježbanje poznata je pod skraćenicom NEAT. Obuhvata svakodnevne pokrete poput gestikuliranja tokom razgovora, ustajanja, mijenjanja položaja tijela, hodanja po stanu ili nesvjesnog vrpoljenja.
Iako se takvi pokreti često ne doživljavaju kao fizička aktivnost, tokom dana mogu značajno doprinijeti ukupnoj potrošnji energije. Istraživanja pokazuju da se nivo NEAT-a među ljudima može znatno razlikovati, ovisno o tome koliko se kreću tokom dana.
Obrada ugljikohidrata i inzulin
Nakon unosa hrane bogate ugljikohidratima, tijelo luči inzulin kako bi reguliralo nivo glukoze u krvi. Taj proces nije jednak kod svih ljudi. Osobe s većom osjetljivošću na inzulin učinkovitije koriste glukozu za energetske potrebe.
Kod smanjene osjetljivosti na inzulin tijelo teže regulira nivo šećera u krvi, što može utjecati na način na koji pohranjuje i koristi energiju. Osjetljivost na inzulin nije nepromjenjiva. Redovna fizička aktivnost, kvalitetan san, manje stresa i prehrana bogata vlaknima mogu je poboljšati.
Uloga gena, hormona i štitne žlijezde
Varijacije u genu FTO, koji se često povezuje s regulacijom tjelesne težine, mogu utjecati na način na koji mozak prima signale sitosti. Neke varijante povezane su s jačim osjećajem gladi, dok druge mogu biti povezane s bržim osjećajem sitosti. Na regulaciju apetita ne utječe samo volja, već i složeni neurohemijski procesi.
Štitna žlijezda također ima važnu ulogu u metabolizmu. Ako proizvodi premalo hormona, metabolizam se može usporiti, dok povećana aktivnost štitne žlijezde može povećati potrošnju energije. Postoji i smeđe masno tkivo koje, za razliku od bijelog, ne skladišti energiju, već je troši i pretvara u toplotu. Njegova količina razlikuje se među ljudima.
Crijevni mikrobiom i apsorpcija energije
Jedno od važnijih otkrića posljednjih desetljeća jeste da probavni sistem dvije osobe koje pojedu isti obrok ne mora apsorbirati jednaku količinu energije. Razlog je u sastavu mikrobioma, zajednici mikroorganizama u probavnom sistemu.
Određene bakterije učinkovitije izvlače energiju iz hrane, dok druge iz nje izvlače manje. Na sastav mikrobioma utječu prehrana, stres, korištenje antibiotika, pa čak i način rođenja.
Utjecaj stresa i sna
Hronični stres može promijeniti hormonsku ravnotežu. Kortizol, hormon stresa, povezuje se s promjenama u regulaciji energije i većom sklonošću nakupljanju masnog tkiva, posebno u području stomaka. San direktno utječe na hormone gladi i sitosti, leptin i grelin.
Istraživanja pokazuju da već jedna noć s manje od šest sati sna može poremetiti ravnotežu tih hormona, zbog čega se narednog dana može povećati apetit, posebno za kaloričnom hranom. Kod ljudi koji hronično nedovoljno spavaju takav obrazac može postati učestaliji.
Energija potrebna za probavu
Tijelo troši energiju i na samu probavu hrane, a taj proces naziva se termogeneza. U prosjeku se na probavu potroši oko pet do 15 posto energije unesene hranom, ovisno o sastavu obroka i individualnim razlikama. Proteini imaju najveći termički učinak, a masti najmanji.
Isti obrok u različitim organizmima može izazvati različitu termogenu reakciju, piše Index.hr.
Na šta možemo utjecati?
Iako je dio bioloških karakteristika zadan, postoji prostor za promjene. Izgradnja mišićne mase povećava potrošnju energije u mirovanju. Osjetljivost na inzulin može se poboljšati redovnom fizičkom aktivnošću, kvalitetnim snom i prehranom bogatom vlaknima.
NEAT se može povećati malim svakodnevnim navikama, poput hodanja tokom telefonskih razgovora. Nagla promjena tjelesne težine ili stalni umor razlozi su za razgovor s ljekarom, koji može provjeriti rad štitne žlijezde i druge moguće uzroke.
Tjelesna težina rezultat je brojnih procesa u organizmu, od metabolizma do sastava crijevnih bakterija. Uspoređivati se s drugima samo na osnovu prehrane znači zanemariti veliki broj faktora koji utječu na tjelesnu težinu.
Izvor: tuzlanski.ba
