Iako se svakom roditelju može dogoditi da izgubi strpljenje, učestalo vikanje može ostaviti posljedice vidljive i godinama kasnije.
Roditelji koji teško upravljaju emocijama ponekad vlastite frustracije iskaljuju na djeci vikanjem.
Iako se svakom roditelju može dogoditi da izgubi strpljenje i povisi glas, učestalo vikanje može ostaviti posljedice na način na koji dijete kasnije reaguje na sukobe, ljutnju i povišene tonove.
Ljudi koji su odrastali u takvom okruženju mogu po svaku cijenu pokušavati izbjeći svađu, pretjerano se izvinjavati ili zanemarivati vlastite potrebe kako bi smirili druge.
Neke od fraza koje mogu ukazivati na to da je osoba u djetinjstvu često bila izložena vikanju:
“Nemoj praviti scenu” ili “Nemojmo praviti scenu”
Osobe koje su odrastale uz često vikanje mogu očekivati da će se i obična frustracija brzo pretvoriti u svađu. Zato nastoje što prije smiriti situaciju i spriječiti sukob, čak i kada za to nema stvarne potrebe. Ova fraza može odražavati strah od burne reakcije druge osobe, piše YourTango.
“Izvini, izvini”
Pretjerano izvinjavanje može biti povezano s navikom osobe da stalno prati raspoloženje drugih i pokušava im udovoljiti. Ako je kao dijete morala paziti šta govori kako ne bi izazvala vikanje, u odrasloj dobi može se automatski izvinjavati čak i kada nije učinila ništa loše.
“Obećavam ti da nisam ljut/ljuta”
Osobe naviknute na povišene tonove mogu ih doživljavati kao znak prijetnje, zbog čega pokušavaju spriječiti ljutnju prije nego što sukob postane ozbiljniji. U takvim situacijama često pretjerano objašnjavaju svoja osjećanja i uvjeravaju druge da nisu ljute kako bi sačuvale mir.
“Radit ćemo šta god ti želiš”
Popuštanje drugima može postati način izbjegavanja sukoba. Osoba može zanemariti vlastite želje i potrebe ako vjeruje da će tako spriječiti ljutnju ili burnu reakciju druge strane. Takav obrazac može biti povezan s odrastanjem u okruženju u kojem je stalno morala paziti na raspoloženje roditelja.
“Ne želim te uznemiriti”
Djeca koja su naučila da je očuvanje mira važnije od izražavanja vlastitih osjećanja mogu isti obrazac zadržati i u odrasloj dobi. Zato pažljivo biraju riječi, teško postavljaju granice i često se više brinu o tome hoće li uznemiriti drugu osobu nego o vlastitim potrebama.
“Nemoj povisivati ton”
Povišen glas kod nekih ljudi može izazvati snažnu nelagodu čak i kada nije riječ o ozbiljnoj svađi. Ako su u djetinjstvu često slušali vikanje, glasniji govor može ih podsjetiti na ranija neprijatna iskustva te izazvati povlačenje ili odbrambenu reakciju.
“Možemo li o ovome razgovarati kasnije?”
Kada ne mogu smiriti napetu situaciju, neki ljudi pokušavaju odgoditi razgovor. Povišeni tonovi mogu kod njih izazvati potrebu za bijegom iz sukoba, pa čak i običnu raspravu mogu doživjeti kao situaciju iz koje se trebaju što prije povući, piše Index.hr.
“U pravu si, izvini”
Umjesto da izrazi vlastito mišljenje, osoba može jednostavno popustiti kako bi spriječila svađu. Ako je tokom odrastanja naučila očekivati burnu reakciju kada se zauzme za sebe, očuvanje mira može joj postati važnije od postavljanja vlastitih granica.
“Zašto mi to radiš?”
Učestalo vikanje tokom odrastanja može utjecati na način na koji osoba kasnije reaguje na povišene tonove i sukobe. Zbog toga nečiju ljutnju može doživjeti kao lični napad čak i kada druga osoba nema namjeru manipulisati njome. Takve situacije mogu izazvati snažnu emocionalnu reakciju i otežati mirno rješavanje sukoba.
Sve od ovih fraza sigurno da ćemo u vezi sa partnerom izgovoriti bar nekada. Svaka od njih je sasvim normalna u povremenim konverzacijama te je zaista važno neke od njih izgovoriti u situacijama kada nam je zaista stalo do partnera, kada ne želimo pretjerane konflikte, treba nam još vremena prije smirenog razgovora…
Izvor: tuzlanski.ba
