Fizioterapeut upozorava roditelje: "Ovo može više opteretiti dječja leđa nego torba" Fizioterapeut upozorava roditelje: "Ovo može više opteretiti dječja leđa nego torba"

Fizioterapeut upozorava roditelje: “Ovo može više opteretiti dječja leđa nego torba”

Početak školske godine za roditelje znači popis novih obaveza, a među njima je gotovo uvijek i nabavka školske torbe. Međutim, izbor ruksaka nije samo pitanje boje, dizajna i toga može li u njega stati sve što djetetu treba. Teška torba, n…

Školska torba nije jedino opterećenje kojem su dječja leđa svakodnevno izložena.

Početak školske godine za roditelje znači popis novih obaveza, a među njima je gotovo uvijek i nabavka školske torbe. Međutim, izbor ruksaka nije samo pitanje boje, dizajna i toga može li u njega stati sve što djetetu treba.

Teška torba, nepravilno podešene naramenice i nošenje na jednom ramenu mogu nepotrebno opteretiti dječji mišićno-koštani sistem. Ipak, prema riječima fizioterapeuta Željka Kercela, torba je samo jedan dio problema. Posebnu pažnju roditelji bi trebali obratiti i na još jednu stvar.

Koliko bi trebala težiti školska torba?

“Kao praktično pravilo najčešće se navodi da ruksak ne bi trebao težiti više od oko 10 posto djetetove tjelesne mase, dok neki izvori dopuštaju i do 15 posto. Ali, sam postotak nije jedino što treba uzeti u obzir. Važno je i koliko dugo dijete nosi torbu, kako je nosi te ima li već problema s držanjem ili lokomotornim sistemom”, objašnjava Kercel.

Primjerice, za dijete koje ima 30 kilograma, 10 posto tjelesne mase znači oko tri kilograma. Međutim, tri kilograma koja dijete nosi nekoliko minuta do automobila nisu isto opterećenje kao tri kilograma koja svakodnevno nosi 20 ili 30 minuta do škole i nazad.

Zato roditelji trebaju obratiti pažnju na nekoliko stvari:

  • dijete treba ruksak nositi s obje naramenice;
  • naramenice trebaju biti pravilno podešene;
  • ruksak ne bi trebao visiti prenisko;
  • težina treba biti što bliže leđima;
  • iz torbe treba izbaciti sve što djetetu tog dana nije potrebno.

Kako prepoznati da je torba preteška?

Roditelji ne moraju svaki dan vagati ruksak kako bi procijenili stvara li problem. “Ponašanje i držanje djeteta mogu biti dobar pokazatelj”, ističe fizioterapeut.

Znakovi da je torba preteška ili nepravilno namještena mogu biti:

  • naginjanje prema naprijed;
  • podizanje ili povlačenje ramena;
  • promjena načina hoda;
  • teškoće pri stavljanju ili skidanju ruksaka;
  • bol u vratu, ramenima ili leđima;
  • trnci ili utrnulost ruku.

Ako se bolovi ponavljaju, nije dobro problem automatski pripisati školskoj torbi. Dijete bi trebalo pregledati kako bi se utvrdilo postoji li neki drugi uzrok takvih simptoma.

Ruksak sa točkićima ili klasični?

“Za većinu djece dobro prilagođen ruksak koji se nosi na oba ramena najjednostavnije je rješenje. Ruksak s točkićima može biti koristan kada dijete mora nositi izrazito puno stvari ili ima duži put po ravnoj podlozi”, kazao je Kercel.

Kod ruksaka za leđa poželjno je da ima:

  • dvije šire i dobro podstavljene naramenice;
  • podstavljeni dio koji odgovara obliku leđa;
  • mogućnost podešavanja dužine naramenica;
  • prsni remen koji pomaže stabilizirati naramenice;
  • pojas oko struka kod većih ili težih ruksaka.

Ruksak ne bi trebao biti širi od djetetovog trupa niti nepotrebno velik. Najvažnije pravilo: teške stvari neka budu uz leđa.

“Ruksak bi trebao prilijegati uz leđa, a ne visjeti daleko od tijela. Donji dio trebao bi biti otprilike u području zdjelice, odnosno nekoliko centimetara iznad stražnjice, dok gornji dio ne bi trebao prelaziti visoko iznad ramena. Naramenice treba zategnuti toliko da ruksak bude stabilan i blizu tijela, ali ne toliko da pritiskaju ramena ili ograničavaju pokret”, kazao je fizioterapeut, piše Net.hr.

Važno je i kako se stvari slažu u ruksak

“Najteže knjige i sveske stavljaju se najbliže leđima, a lakše stvari prema vanjskom dijelu.”

Nošenje školskog ruksaka na jednom ramenu nije preporučljivo jer stvara nejednako opterećenje. Dijete zbog toga često nesvjesno naginje trup kako bi održalo ravnotežu.

Problem može biti i prenisko postavljen ruksak. Tada se težište pomjera unazad, pa dijete mora nadoknađivati položaj naginjanjem prema naprijed.

Šta djeca sve nepotrebno nose u školu?

Jedan od najjednostavnijih načina da se smanji težina torbe jeste njeno redovno pražnjenje. U dječjem ruksaku vrlo brzo se mogu nakupiti nepotrebne stvari poput:

  • starih sveski i radnih sveski;
  • knjiga koje tog dana nisu potrebne;
  • igračaka;
  • raznih papira;
  • više pernica ili nepotrebnog pribora;
  • sportske opreme;
  • velikih boca vode;
  • raznih elektronskih uređaja i dodataka.

Kercel roditeljima preporučuje jednostavno pravilo: “Jednom sedmično zajedno s djetetom ispraznite cijeli ruksak.”

Sadržaj treba podijeliti u tri grupe:

  • mora ostati u torbi;
  • treba samo određenim danima;
  • ne treba uopće.

Posebno treba paziti na sitnice. One pojedinačno nisu teške, ali kada ih se nakupi desetak, mogu dodati nekoliko stotina grama ili čak više od kilograma. Primjerice, boca vode od 750 mililitara znači približno 750 grama dodatne mase. Kada se tome dodaju puna pernica, sportska obuća i odjeća, težina vrlo brzo raste.

Problem o kojem roditelji često manje razmišljaju

Školska torba nije jedino opterećenje kojem su dječja leđa svakodnevno izložena. Dugotrajno sjedenje u lošem položaju može puno više opterećivati vrat i leđa nego kratkotrajno nošenje nepravilno namještenog ruksaka.

Dijete bi trebalo sjediti tako da:

  • stopala imaju oslonac na podu;
  • koljena budu približno pod uglom od 90 stepeni;
  • leđa imaju oslonac;
  • ramena budu opuštena;
  • laktovi mogu biti približno pod uglom od 90 stepeni kada dijete piše ili radi na računaru.

Sto i stolica trebaju biti prilagođeni visini djeteta. Ako su noge u zraku, dobro je koristiti oslonac za stopala. Kod rada na računaru monitor bi trebao biti ravno ispred djeteta, a ne postavljen bočno. Gornji dio ekrana treba biti približno u nivou očiju ili malo ispod, kako dijete ne bi stalno savijalo vrat prema dolje.

Ne postoji savršen položaj sjedenja

Ne postoji jedan savršen položaj u kojem dijete treba nepomično sjediti satima. Najbolji položaj je onaj koji dijete može mijenjati. Zato Kercel preporučuje da dijete ne sjedi dugo u kontinuitetu. Otprilike svakih 30 do 45 minuta dobro je ustati, prošetati, protegnuti se ili napraviti nekoliko jednostavnih pokreta.

Ne treba organizirati poseban trening. Dovoljno je jednu do dvije minute napraviti nekoliko jednostavnih pokreta:

  • 5 do 10 kruženja ramenima;
  • lagano istezanje ruku iznad glave;
  • nekoliko čučnjeva;
  • podizanje na prste;
  • nekoliko laganih pokreta vrata bez forsiranja;
  • kratka šetnja po prostoriji.

Ova preporuka posebno je važna tokom pisanja zadaće, učenja ili rada na računaru, kada dijete lako izgubi osjećaj za vrijeme i ostane dugo u istom položaju.

U periodu kada roditelji imaju punu glavu briga oko početka nove školske godine i prilagođavanja djeteta na nove obaveze i period života, zdravlje bi ipak trebalo ostati na prvom mjestu. Školske torbe i druge obaveze nekada se ne mogu izbjeći, ali se uz malo pažnje može spriječiti da ono što je neizbježno postane dodatno opterećenje za dijete dok pravi prve korake na putu odrastanja.


Izvor: tuzlanski.ba

Budite u toku s najvažnijim vijestima

Pritiskom na dugme Pretplati se potvrđujete da ste pročitali i prihvatate našu Politiku privatnosti i Uslove korištenja.