Najvažnije je reagovati na vrijeme.
Ako se dijete često žali na bolove u stomaku, glavobolju ili mučninu, posebno ujutro prije odlaska u školu, roditelji će najčešće prvo pomisliti na zdravstveni problem.
Međutim, ako se tegobe ponavljaju prije škole, dok tokom vikenda ili raspusta nestaju, njihov uzrok može biti stres, anksioznost ili neki problem s kojim se dijete teško nosi.
Dok se većina postepeno prilagodi, kod neke djece stres može postati toliko izražen da se počinje manifestovati kroz fizičke simptome ili promjene ponašanja.
Kako prepoznati školski stres?
Znakovi se razlikuju u zavisnosti od uzrasta djeteta, ali nagla promjena ponašanja može biti jedan od prvih pokazatelja da nešto nije uredu. Kod mlađe djece mogu se pojaviti izražena potreba za blizinom roditelja, strah od odvajanja, razdražljivost, ispadi bijesa, gubitak interesa za aktivnosti koje su ranije voljela ili izbjegavanje odlaska u školu. Tinejdžeri se, s druge strane, mogu povlačiti od porodice i prijatelja, izgubiti motivaciju, izostajati iz škole ili izbjegavati određene predmete.
Bolovi u stomaku mogu biti povezani sa stresom
Stres se kod djece nerijetko manifestuje fizički. Među simptomima mogu biti bolovi u stomaku, glavobolja, mučnina, vrtoglavica, problemi sa spavanjem, noćne more, konstantan umor ili opći bolovi u tijelu. U pojedinim slučajevima mogu se javiti ubrzano disanje ili osjećaj nedostatka zraka.
Posebno treba obratiti pažnju na vrijeme pojavljivanja simptoma. Ako se dijete osjeća loše ujutro prije škole, dok tokom vikenda nema tegoba, postoji mogućnost da su simptomi povezani sa stresom ili anksioznošću. Ipak, fizičke simptome ne treba automatski pripisivati stresu. Pregled ljekara važan je kako bi se najprije isključio zdravstveni problem.
Zašto dijete ne želi ići u školu?
Kod neke djece stres može prerasti u izbjegavanje škole. Dijete može otvoreno govoriti da ne želi ići na nastavu, ali može i tražiti različite izgovore ili se često žaliti na zdravstvene tegobe. Ponekad ni samo dijete ne zna objasniti zbog čega se osjeća loše.
Razlozi mogu biti brojni – od straha od neuspjeha, perfekcionizma i poteškoća u učenju do problema s vršnjacima, vršnjačkog ili internetskog nasilja, pritiska okoline i straha od neprihvaćanja. Problem može predstavljati i odnos s nastavnikom ili strah od fizičkog nasilja.
Stres ne mora nužno nastati u školi. Problemi u porodici, poremećena svakodnevna rutina, finansijske poteškoće, dugo putovanje do škole ili nestabilno životno okruženje također mogu otežati djetetu suočavanje sa školskim obavezama.
Obratite pažnju na ono što dijete govori
Djeca često ne znaju jasno objasniti šta osjećaju. Zbog toga ne treba zanemarivati izjave poput: “Ne mogu ja to”, “Škola je preteška” ili “Niko me ne voli”.
Mogu se pojaviti i nisko samopouzdanje, negativno mišljenje o sebi, pretjerana zabrinutost, strah, plač ili emocionalni ispadi. Kod tinejdžera se stres često manifestuje kroz frustraciju, razdražljivost i ljutnju. Promjene mogu postati vidljive i kroz školski uspjeh. Problemi s koncentracijom i pamćenjem, odgađanje obaveza, zaostajanje u nastavi ili nagli pad ocjena ne moraju uvijek biti posljedica lijenosti, već mogu ukazivati na to da je dijete preopterećeno.
Kako roditelji mogu pomoći?
Prvi korak je otvoren razgovor bez osuđivanja. Roditelji trebaju pokušati saznati šta dijete brine i pokazati mu da njegove osjećaje shvataju ozbiljno. Ako je problem povezan s vršnjačkim nasiljem, drugim učenicima ili nastavnikom, potrebno je uključiti školu i razgovarati s nastavnicima i stručnim osobljem kako bi se pronašlo rješenje.
Važno je obratiti pažnju i na aktivnosti djeteta na internetu jer se online nasilje može događati i izvan školskog vremena, a ipak značajno utjecati na osjećaj sigurnosti. Stabilna svakodnevna rutina također može pomoći. Redovno vrijeme odlaska na spavanje, obroka i izvršavanja školskih obaveza može smanjiti osjećaj neizvjesnosti. Važni su pravilna ishrana, svakodnevno kretanje, druženje i razumno ograničavanje vremena provedenog pred ekranima.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Ako izbjegavanje škole traje duže od sedam dana i situacija se ne poboljšava uprkos pomoći roditelja i škole, možda će biti potrebna stručna pomoć. Posebnu pažnju treba obratiti ako dijete učestalo odbija odlazak u školu, ima izražene poteškoće pri odvajanju od roditelja ili fizički simptomi počnu značajno ometati njegovo svakodnevno funkcionisanje.
Najvažnije je reagovati na vrijeme jer određeno ponašanje može biti znak da se dijete suočava s problemom koji mu je teško samostalno prevazići.
Izvor: tuzlanski.ba
