Kada dijete završi srednju školu, pred porodicom se pojavljuje odluka koja može odrediti narednih nekoliko godina života; koji fakultet upisati. Nekada je dilema uglavnom bila koji državni fakultet odabrati. Danas je ponuda mnogo šira, privatnih univerziteta je više, a zajedno s njima stigla je i vječna rasprava: vrijedi li više diploma državnog ili privatnog fakulteta?
Jedni će bez razmišljanja reći da državni fakultet nosi veću težinu, da se na njemu više radi i da iza njega stoji tradicija. Drugi će odgovoriti da privatni fakulteti mogu ponuditi manje grupe, više praktičnog rada, fleksibilniju organizaciju i drugačiji odnos prema studentu. Istina je da se ni svi državni ni svi privatni fakulteti ne mogu staviti u isti koš.
Porodicu, međutim, na kraju najviše zanima mnogo jednostavnije pitanje: šta će njihovo dijete moći raditi s tom diplomom?
Četiri ili pet godina studiranja nisu samo školarina. To su prijevoz, stanovanje ako se studira u drugom gradu, hrana, knjige i godine u kojima student uglavnom nema puni prihod. Kada se sve sabere, fakultetsko obrazovanje predstavlja ozbiljnu porodičnu investiciju čak i kada se školarina ne plaća.
A tržište rada se promijenilo. Diploma jeste važna za brojna zanimanja, ali poslodavci sve češće traže i konkretne vještine, jezike, iskustvo, praksu i sposobnost da osoba zaista radi posao za koji se prijavila.
Zbog toga možda više nije dovoljno pitati „državni ili privatni?“. Treba pitati je li fakultet akreditovan, kakav program nudi, gdje rade ljudi koji su ga završili, ima li student praksu i šta će konkretno znati kada dobije diplomu.
Jer najskuplji fakultet nije nužno onaj na kojem je najveća školarina. Najskuplji može biti onaj kojem date četiri godine života, a nakon diplome ponovo krenete od nule.
Izvor: crna-hronika.info
